U ovom tekstu biće opisan način studiranja u SAD-u, konkretno na Tehničkom univerzitetu u Tenesiju (Tennessee Tech University – TTU). Tekst će biti baziran na iskustvu studenta na jednogodišnjoj razmeni, pa će, shodno tome, biti opisan i način kako se dobija stipendija kao i uslovi konkursa. Štaviše, biće prikazane studentske aktivnosti, predispitne i ispitne obaveze, kao i uslovi rada i istraživanja.
Uvod
Tehnički univerzitet u Tenesiju (Tennessee Tech University – TTU) smešten je u Kukvilu, gradiću pokraj Nešvila u Tenesiju. Prvi predak ovog univerziteta predstavlja Diksi Koledž (Dixie College) koji datira još od 1909. godine i traje sve do 1965, kada dobija status univerziteta. Danas univerzitet broji ukupno 11.118 studenata od kojih je nešto više do 10.000 na osnovnim studijama. Značajan podatak je i to da 9.3 procenata od ukupnog broja studenata predstavljaju internacionalni studenti, što znači da je univerzitet jako otvoren ka stranim studentima. Podeljen na 6 akademskih disciplina, univerzitet nudi više od 40 programa na osnovnim studijama i oko 20 na doktorskim. Najpopularniji programi su mašinsko i elektrotehničko inženjerstvo, biznis i kompjuterske nauke.
Konkurs i stipendija za „UGRAD“ program razmene
Mogućnost studiranja u Americi dobio sam zahvaljujući organizaciji „World Learning“ u Srbiji koja je u proteklih 6 godina raspisivala konkurse i dodelila oko 40 punih stipendija za studente osnovnih studija u Srbiji i Crnoj Gori. Stipendija pokriva troškove školarine, smeštaja, hrane, knjiga i džeparca. Organizacija „World Learning“ je finansirana od strane američke vlade (US State Department) i ostvaruje saradnju sa više od dvadeset univerziteta širom Sjedinjenih Američkih Država. Svake godine je organizovan konkurs koji traje do početka januara a mogućnost prijave imaju svi studenti koji su završili bar jedan semestar na nekom univerzitetu u Srbiji, sem studenata medicine zbog velike razlike u programu i predmetima. Konkurisanje se sastoji u popunjavanju aplikacije gde se unose osnovni podaci o kandidatu slično CV-u, pisanju motivacionog pisma na određenu temu kao i dostavljanju dva pisma preporuke od univerzitetskih profesora ili mentora. Kod kandidata se izuzetno ceni volontersko i istraživačko iskustvo, zrelost, otvorenost, timski duh, mogućnost brzog prilagođavnja kao i vešto snalaženje u problemu i izbegavanju konflikta, što se ogleda kroz pitanja u aplikaciji. Od više od 250 kandidata koji se prijave, 100 budu pozvani na intervju posle kog se vrši dalja selekcija. Upravo, pored motivacionog pisma i želje za studiranjem u Americi koju kandidat iskazuje u aplikaciji, intervju je jedan od najbitnijih faktora za dobijanje stipendije. Izuzetno se ceni iskrenost kandidata, kao i jasno postavljeni ciljevi. Po objavljivanju dobitnika stipendije, sve prijave se šalju za Vašington gde se na osnovu vrste studija svakom kandidatu dodeljuje jedan od univerziteta koji najviše odgovara njegovoj struci. Shodno tome, kandidat nema pravo izbora, i nakon dodeljivanja univerziteta ima period od nedelju dana da odluči da li prihvata ponuđenu opciju. Na žalost „World Learning“ je ove godine prestao sa radom zbog nedostatka sredstava, pa će konkurs od sledeće godine biti raspisan od strane američke ambasade, i broj stipendija će biti redukovan.
Dolazak na kampus i studentski zivot u Americi
Svi objekti univerziteta su smesteni u okviru ogromnog kampusa. Pored studentskih domova, univerzitetskog centra, prostorija i laboratorija gde se održavaju predavanja i vežbe, na kampusu se nalaze i mnogobrojni tereni za sportske igre kao i ogroman sportsko rekreativni centar. U okviru tog centra, studentima je dostupno korišćenje teretane, bazena, saune kao i sale za razne sportove. Kampus raspolaže svime što je potrebno za bavljenje bilo kojim sportom, što izuzetno doprinosi studentima da ostanu u formi, ali i treniraju ono što vole. Kako je moj dom bio u centru kampusa, svi objekti su bili na manje od deset minuta hoda, pa zato većina studenata i pešači u okviru kampusa. Jako je popularno živeti i van kampusa, u studentskom selu, pa kako u Americi retko ko nema auto, često se na parkinzima kampusa može videti na hiljade automobila. Takođe, na kampusu se nalazi i nekoliko menzi od kojih je jedna glavna i koja jedina funkcioniše na principu „švedskog stola“. Primera radi, za vreme tipičnog obroka, u toj menzi su u ponudi na desetine glavnih jela iz više različitih kuhinja, sendviči, desetine vrsta salata, kolača, sladoled, čokoladno mleko, sojino mleko, preko deset vrsta sokova i još mnogo toga drugog. Nezaobilazan objekat svakog studenta je i ogromna biblioteka koja raspolaže sa više od 350.000 knjiga i više od 27.000 elektronskih izdanja. Ujedno u sklopu biblioteke je i čitaonica, pa studenti najčešće tu uče. Na prvom spratu je dozvoljena buka i rad u grupama, dok je drugi sprat tihi sprat, za studente kojima je potreban mir pri učenju. U jednom delu biblioteke je takozvani odsek za dopunsku i dodatnu nastavu, gde su uvek angažovani bolji studenti iz skoro svakog predmeta da pomognu i usmere svakog ko se obrati za pomoć. U biblioteci se mogu naći i mnogobrojni kompjuteri poslednje generacije dostupni za korišćenje, mašina za štampanje i skeniranje, kao i sav pribor za povezivanje. U okviru biblioteke postoje i učionice sa projektorima i velikim ekranima, koje studenti mogu iznajmiti na određeno vreme da bi što bolje pripremili prezentacije koje se često zadaju u okviru svakog kursa.
Što se tiče domova za stanovanje, sobe su uglavnom jednokrevetne i dvokrevetne, a jako retko višekrevetne. Domovi su najčešće tri do četiri sprata, mešoviti, s tim što su spratovi jasno diferencirani na muške i ženske. Sobe su slične onim u studentskim domovima u Beogradu, s tim što je nameštaj u većini slučajeva nov. Kupatila mogu biti u svakoj sobi, ali češće su spratna. U domovima ne postoji recepcija i čuvar. Uglavnom, na svakom spratu živi student, asistent stanara, koji je zadužen da kontroliše sobe i posete, održava spratovne sastanke i daje važne informacije. Jako bitna stvar bez koje se na kampusu ne može je studentska abonentska kartica. Provlačenje kartica na kampusu, deo je rutine, a takođe kartica daje i pregršt studentskih povlastica od kojih je najznačajniji besplatan gradski prevoz. Kartica je neophodna pri ulazu u više objekata (u dom samo preko noći), za štampanje, kopiranje i mnogo drugih aktivnosti. Na početku semestra, pri plaćanju školarine, bira se i plan obroka koji se unosi na karticu, pa time kartica služi i kao platežno sredstvo u menzama na kampusu. Svake nedelje, na kampusu se organizuju razne aktivnosti, proslave, promocije različitih materijala, besplatni obroci, zabave, tako da retko kada studentu mogu manjkati aktivnosti. Uprkos tome, na kampusu ne postoji bar gde se organizuju studentske žurke. U gradu postoji par klubova i diskoteka, tako da studenti imaju mogućnost i za noćni život. Kako u SAD-u postoje studentske lige, svake nedelje se igraju utakmice pa studenti često prisustvuju ovim događajima u cilju podrške svojih pulena. Američki fudbal i košarka su najpopularniji, što se ogleda i u posotojanju ogromne hale za košarku koja prima oko 10.000 gledaoca i velelepnog terena za američki fudbal. Takođe u blizini kampusa su i mnogobrojni vodopadi i staze, koji omogućuju nezaboravno opuštanje u prirodi posle teške nedelje.
Predispitne i ispitne obaveze
Predispitne obaveze imaju dosta sličnosti sa sistemom po kom se radi na Fakultetu za fizičku hemiju u Beogradu. Jedna od prednosti je ta što se na početku semestra dobija silabus sa svim oblastima o kojima će se učiti, aktivnostima i ispitima tokom kursa. Sve je lepo grupisano po datumima, tako da student već na početku zna kada će biti koji kolokvijum pa i završni ispit. Retko kada su profesori namerno ili nenamerno odstupili od plana, tako da je silabus jako merodavan. Jedan predmet predaje više različitih profesora, pa pri registrovanju, student ima mogućnost izbora profesora. Plan učenja i aktivnosti varira u zavisnosti od kursa i profesora, ali u suštini, nastava se sastoji u časovima učenja novog gradiva, obnavljanja i utvrđivanja, kolokvijuma i završnog ispita. Čas traje 55 ili 75 minuta u zavisnosti od kursa, i nema dvočasa. Nastava se odvija u dobro opremljenim učionicama u grupama od dvadeset do trideset studenata, pa časovi liče na naše srednjoškolske. Međutim, kako se časovi mogu birati po sopstvenom nahođenju, ako se ispunjavaju preduslovi, gotovo je nemoguće slušati različite kurseve sa istim studentima. Rad u manjim grupama je mnogo bolji jer pojedinac može lakše da se istakne, a profesor može više pažnje posvetiti svakom od učenika. Na primer, jedan od najboljih kurseva je bio kurs moderne fizike koju je upisalo tog semestra samo šest studenata, pa je rad i saradnja među nama bila izvrsna. Profesori svoja predavanja baziraju na projektovanim prezentacijama i usmenom izlaganju, a vrlo često se koriste i table radi dodatnih pojašnjenja i izrade zadataka.
Profesori pridaju najviše pažnje zadacima i primerima. Insistira se na primeni stečenih znanja u realnim situacijama. Zato na časovima matematike prednost nad ogromnim izvođenjima teorema imaju zadaci, i to često oni povezani sa rešavanjem realnih problema povezanih sa fizikom ili hemijom. Nezaobilazan deo svakog kursa su domaći zadaci sa odgovarajućim rokom izrade koji su najčešće online i čiji se pristup mora platiti, što je jedna od mana. Onlajn servisi nude tri do četiri pokušaja za rešenje sa redukcijom poena, ali su jako pogodni zato šta odmah po rešavanju daju povratnu informaciju o tačnosti rešenja i postupak pri rešavanju. Preko onlajn servisa se organizuju i kvizovi u obliku mini testa, kao rekapitulacija gradiva. Takođe na nekim kursevima se kratki kvizovi daju nenajavljeno na času, i imaju zadatak da nateraju studenta da stalno obnavlja naučeno i bude spreman na testiranje. Kolokvijumi se održavaju tri do četiri puta u toku semestra i predstavljaju veći deo ukupne ocene. Organizovani su u obliku testa sa različitim oblicima pitanja. Pitanja mogu biti na zaokruživanja, sa dva ili više tačnih odgovora, u obliku pitanja na koja treba dati odgovore, ali i u obliku grafika koje treba interpretirati. Neretko profesori zadaju prezentacije, samostalna istraživanja na odgovarajuću temu i seminarske radove. Svi materijali koje profesori koriste, domaći zadaci kao i dodatne informacije dostupne su na studentskom portalu „iLearn“ gde svaki student ima svoj nalog. Takođe preko ovog servisa se često šalju izveštaji, prezentacije i seminarski radovi.
Laboratorijske vežbe su gotovo neizostavan deo svakog kursa iz oblasti nauke. Zajedničko za sve laboratorijske vežbe je pisanje prelaboratorijskih i laboratorijskih izveštaja. Pre svake vežbe, student treba da se pripremi za vežbu iščitavanjem odgovarajućeg materijala, samostalnim istraživanjem i planiranjem izvođenja laboratorije. Na osnovu toga piše izveštaj u već određenoj formi ili odgovarajući na pitanja vezana za tu vežbu što predstavlja deset do dvadeset procenata ocene na vežbama. Vežbe su najčešće organizovane u kontinuitetu od tri sata, i mogu da traju i više od dva laboratorijska perioda. Najveći deo laboratorijske ocene je finalni izveštaj gde se izlaže rad i dobijeni rezultati. Preciznost i tačnost rezultata takođe igraju veliku ulogu u ocenjivanju krajnjeg izveštaja. Laboratorije na ovom univerzitetu nisu najnovije i jako su slične svojim paralelama na univerzitetima u Srbiji. Međutim, raspolagale su raznovrsnom opremom koja omogućuje gotovo svako istraživanje. Vežbe koje sam izvodio su bile na zavidnom nivou, i uključivale su rad studenta na instrumentu što je jedna od najbitnijih potreba svakog hemičara, da dodje u kontakt sa savremenim instrumentima. Rad u laboratorijama je uglavnom u parovima, a ređe u grupama ili individualno.
Završni ispit je u pisanoj formi i vuče uglavnom četvrtinu ili petinu ocene, što je veliki deo. U većini slučajeva uključuje rekapitulaciju svega što je pokriveno u toku kursa. Svi završni ispiti se rade u nedelji odmah nakon završetka časova, pa studenti koji nisu redovno radili tokom semestra, imaju jako malo šanse da pripreme sve preko vikenda. Kontinuitet je ovde najbitniji, a naročito zato što studenti imaju samo jedan rok kada moraju položiti sve. Ukoliko student padne ispit, moraće da sledeće godine sluša sve ponovo.
Mogućnost za istraživački rad i praksu
Još na početku jesenjeg semestra, na departmanu za hemiju se održava kolegijum svih zaposlenih profesora hemije koji ukratko izlažu svoj trenutni rad na projektima. Studenti, čak i brucoši, mogu da se jave nekom od profesora za čiji su rad zainteresovani i pridruže se odgovarajućoj laboratoriji. Master studenti, doktoranti, i najčešće profesori potom rade sa tim studentima i obučavaju ih za određeni deo istraživanja. Često ti studenti i budu jedni od autora radova koje profesori publikuju. Još na početku prvog semestra sam krenuo sa radom na projektu koji je uključivao rad na NMR-u, nuklearnoj magnetnoj rezonanci. Tako sam imao priliku da samostalno radim na instrumentu koji košta više od pola miliona dolara, i koji u Srbiji retko i doktoranti mogu koristiti. Takođe, posle završenog kursa, profesor analitičke hemije me je pozvao da se pridružim njegovoj laboratoriji za radioaktivna istraživanja, tako da sam već u drugom semestru bio deo dva projekta. Šta više, kao deo jednog kursa, trebalo je da smislimo neki istraživački rad koji je uključivao rad na instrumentima čiju smo obuku tokom kursa prošli. Tako sam imao priliku za samostalnan istraživački rad što mi je bilo od velike koristi. Sve ovo se prezentuje na velikom sajamu obrazovanja koji se održava dva puta godišnje na univerzitetu. Poznate kompanije dolaze s ciljem „regrutovanja“ studenata izlažući svoj rad i mogućnost za studentsku praksu. Često studenti već na sajmu mogu dobiti praksu, za šta naši studenti moraju da prođu kroz mukotrpan proces aplikacije.
Zaključak
TTU, načinom na koji je organizovan, opremom i uslovima za studiranje potpuno opravdava svoju poziciju u Americi i svetu. Kao prosečan univerzitet u Americi, oslikava veliku prednost koju studenti u Americi imaju nad našim studentima. Mogućnost rada na savremenim instrumentima, samostalna istraživanja, otvorenost profesora za saradnju i pomoć, samo su neke od prednosti. Jako bitno je i studiranje u internacionalnoj sredini što je esencijalno za svakog studenta, da nauči da ceni ne samo rasne i religijske, već i etničke razlike među ljudima kao i različita mišljenja i ideje. Životom i radom u takvoj sredini, čovek postaje zreliji i otvoreniji za saradnju što doprinosi razbijanju svakojakih predrasuda o različitim narodima. U zaključku ću prvi put spomenuti i visoke cene školarine u Americi koje mogu ići do više desetina hiljada dolara godišnje. Kada plati tu svotu iz svog džepa, američki student mnogo više ceni univerzitet i tu priliku koju je dobio da se školuje. Takođe, američki studenti imaju pregršt mogućnosti za rad kako u okviru, tako i van kampusa što im omogućuje da zarade za džeparac. Tako mnogi studenti rade paralelno sa studiranjem što je jako retko u Srbiji. Ipak smatram da američki obrazovni sistem nije ništa bolji od našeg. Usmeni ispiti, kada bi bili nepristrasni od strane profesora, su mnogo bolji način provere znanja, i student mora da zna mnogo više kako bi bio odlično pripremljen za usmeni ispit. Na kraju bih završio time da bi kombinacija našeg i američkog sistema bila savršena. Novac koji oni ulažu u nauku, sjajna organizacija laboratorija i časova, naši visoko obrazovani profesori i usmena ispitivanja bi bili čvrst temeljac jednog idealnog sistema obrazovanja.
0 Comments